Sarajevo je takav grad da se u njemu i stranci osjećaju kao da su kod kuće. Čak ni širenje grada izgradnjom visokih nebodera nije moglo oduzeti šarm nebrojenim kafeima i vjekovnoj tradiciji gostoprimstva.

Iako je gradsko zaleđe, sačinjeno od nebrojenih brda i visokih planina, u neku ruku izolovalo grad i sačuvalo duh starih vremena, on je i dalje ostavljao svoja vrata širom otvorena ostatku svijeta. Bez obzira što je Sarajevo glavni grad, sa svom trkom i dinamikom koju nosi savremeni život, ipak ima jedinstvenu atmosferu koja vam se prosto uvuče u dušu. Ovaj grad djelomično simbolizuje vjekovima staru borbu protiv izrazitih utjecaja sa strane, ali svakako i njihovo prihvatanje u određenoj mjeri, i to onih najboljih, spajajući ih u jednu od najraznolikijih kultura koje se mogu pronaći u Evropi.

Baščaršija

Sebilj

I doista, samo nekoliko mjesta na kugli zemaljskoj se može pohvaliti sa katoličkom i pravoslavnom crkvom i džamijom i sinagogom koje su udaljene tek jednu laganu šetnju jedna od druge. Ako postoji grad u Evropi koji bez imalo muke spaja istok i zapad onda je to Sarajevo. Ovdje su Bizantinsko i Otomansko carstvo istoka te Rimsko, Venecijansko i Austrougarsko sa zapada, ostavili neizbrisive tragove na kulturu, tradiciju i religiju. Šetnja Sarajevom predstavlja ustvari šetnju kroz njegovu historiju. Od orijentalne otomanske četvrti gdje su smještene brojne slastičarnice, kafanice i radnje sa rukotvorinama, pa do administrativnog i kulturnog centra nastalog u vrijeme Austrougarskog perioda, Sarajevo je zadržalo najbolje od oba svijeta. U Sarajevu ljudi imaju vremena i za porodicu i prijatelje. Ovdje se kaže da se bogatstvo čovjeka ne mjeri po onome šta ima, nego koliko prijatelja ima – ovdje ljudi troše svoje vrijeme na prijateljstvo.

Article copied from bhtourism.ba